ENA UNIŠTILA SVE: Ovaj tekst trebaju svi pročitati pre nego što nekog osude

Lažni moral i balkanski jal, to bi trebala biti tema na koju bi trebala nešto iskomentirati. Možda ja nisam prava osoba za takvu temu, jer možda nisam dovoljno upućena u tu tematiku.

Ne znam jel lažni moral kad ti ljudi koji te ne poznaju, bez pitanja zaključuju, stvaraju dojmove toliko čvrste da ti možeš biti kakva god osoba, ma da si i Sveti Petar, oni su ti koji nesumnjivo znaju bolje ko si i šta si i šta god kažeš i kakve god dokaze izneseš – lažeš. Ili jos bolje, “lažes kurvo”, jer podrazumijeva se, žensko sam, a nisam zapuštena, tako da ne mogu biti ništa drugo osim kurva, drolja i sponzoruša.

Ili je lažni moral ono kad pojedinci znaju da nije istina to što govore, ali ti pod svaku cijenu žele napakostiti i blatiti te? Nema veze, otići će oni u crkvu i ispovijediti se. Možda se ni neće ispovijediti što mi žele da rodim mrtvorođeno, jer to je pravedno, osoba poput mene bolje nije ni zaslužila i Bog to zna i Bog i Isus su na njihovoj strani, oni to znaju. Jel to moral? Jel to hrišćanski duh? Ili je to neka malo jača dijagnoza s trunkicom zlobe? Meni to izgleda kao loš pokušaj kamufliranja vlastitih frustranija pod “religiju”, “pravdu”, “moral”, ali ko sam ja da o tome progovaram.

Volim logiku i volim iskrenost i nakon više od deset godina rada na internetu mogu vam reći da sam čula i vidjela sve. Od ljudi koji su mi na forografije snimljene isti dan pisali za jednu da sam premršava, a za drugu da sam se zapustila i pretjerano udebljala, da sam se previše izoperirala i da bi se pod hitno trebala operirati jer mi je nos prevelik, da je tužno da nisam uspjela zaraditi dovoljno da stavim filere u usne da ih napokon popravim, da sam plastična, grozna sa šminkom, odurna bez šminke, trebam skinuti mladeže sa tijela jer izgledam bolesno, koljena mi čudno izgledaju, a laktovi su mi ružni i premršavi. Ruke su mi preduge naspram ostatka tijela, stopala su mi premršava i previsoka sam za jednu žensku. Tolika visina nije ženstvena. Mislila sam da sam sve čula, ali ove godine je nadošao neki novi soj ljudi s nekim, do sada meni, nepoznatim dijagnozama i otvorili mi oči.

Podigli su ljestvicu mržnje i vrijeđanja na do tada neviđene razine, ali u moru svih tih teorija zavjere, ja jos uvijek jednu, jedinu stvar ipak nisam doživjela. Vjerovali ili ne, ali meni još ni jednom žena koja pljuje po mojoj kosi “jer je seljački duga i odvratna”, nije rekla da joj smeta vidjeti je i vrijeda me jer je njezina tanka i rijetka. Žena koja pješice ide na posao, vrijeda moj ukus za aute, žena koja mrzi svoj posao, vrijeđa mene zbog moga, žena koja nije završila faks, mene optužuje da sam svoj sigurno kupila, žena koja pati jer nema grudi, vrijeda me jer ih ja imam, žena koja vara svog supruga, meni piše da sam drolja…

Mogu tako u nedogled, ali pretpostavljam da primjećujete obrazac ponašanja. Motaju se ko mačke oko vruće kaše, bez muda da spomenu što im stvarno smeta. Slagati će i izfantazirati Bog zna šta sve ne, ali ni jedna neće reći da su bile pod navalom adrenalina i ljubomore jer im je dečko ili suprug nekom prilikom pogledao moje fotografije. Da su uhvatile svog odabranika kako mi pod objavom piše da sam mu seksi ili šalje poruku i poziva na kafu. To ni jedna nikad nije rekla. Da joj je nelagodno vidjeti da sam prije tridesete bila u svom stanu, a ona je jos podstanar, da sam trudna, a ona to želi biti ili ono najnezamislivije od svega – da jedno žensko, jedno glupo žensko s 34 godine ima svoj kutak svemira, stancčić, autić, osobu s kojom želi biti, zdravu bebicu i posao koji je veseli, a jedno muško, MUŠKO alo?! to nije još postiglo. To mora da su neka mutna posla. To jednostavno ne ide tako. To ne postoji. Ne u Hrvatskoj. Jasno je kao dan.

Možda bi trebali ovaj moj osvrt završiti s jednom od omiljenih fraza onih s drastičnim nedostatkom IQ-a “ko o čemu, kurva o poštenju” ili s onom meni, lično, puno dražoj “trla baba lan”.

Piše: Ena Fridrich
Izvor: Slobodaonline.rs

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *