Znam da se to od mene ne očekuje, ali svoj kontraekspoze moram da počnem jednom velikom pohvalom. U Vladi Srbije više nema Zorane Mihajlović, Nebojše Stefanovića i Zlatibora Lončara, čije smo ostavke odavno tražili, i to je jedna dobra vest. Oni su sa pravom izbačeni iz Vlade Srbije, što pozdravljamo i podržavamo, ali se i pitamo zašto to nije ranije učinjeno da ne nanose štetu državnim poslovima. Jer da su dobro radili – verovatno bi ostali u Vladi, i ne bi bili izbačeni. Ko će sada da plati ono što je Zorana Mihajlović zajedno sa Miloradom Grčićem uništila u EPS-u? Koliko smo novih elektrana mogli da napravimo za ovu milijardu evra i više koliko već godinu dana plaćamo uvoz struje zbog njihovog javašluka i kriminala?
Druga pohvala tiče se dva nova imena u Vladi Srbije koja nesumnjivo iza sebe imaju besprekorne biografije, a to su dr Danica Grujičić i Zoran Gajić. Ne znam zašto su pristali da budu u Vladi Ane Brnabić za koju moraju znati da je marionetska, korumpirana i kratkotrajna Vlada, ali svakako bi bili na ponos i korist svake prave Vlade. Verovatno je to i cilj mandatara: da njihovim biografijama sakrije druge stare i korumpirane kadrove sa kupljenim diplomama i plagiranim doktoratima.
Ako je ovo Vlada „za jednu zimu”, kako reče njen pravi mandatar Aleksandar Vučić, onda ne znam zašto uopšte počinjete sa radom. Mnogo je logičnije da ste ostali u tehničkom mandatu stare Vlade i da se zna ono što je prava istina da mi Vladu Srbije zapravo i nemamo. Svi znamo da Ana Brnabić nije predsednik Vlade već predsednik Izvršnog veća predsednika SNS. Ona nema nikakvu samostalnost u radu, nema svoje JA, ne pita se i ne odlučuje ni o čemu. Vlada ne vlada već služi predsedniku Republike koji je i predsednik Vlade i ministar u svim ministarstvima, a svi vi ste samo državni sekretari i pristali ste na tu ulogu.
Posebno je skandalozno da Srbija ima Vladu sa najvećim brojem ministara u Evropi – njih čak 28 + predsednik Vlade. Stalno se u Srbiji smanjuje broj stanovnika, ali se povećava broj ministarstava. Na 25 ministara predviđenih novim Zakonom o ministarstvima dodata su i tri ministra bez portfelja za koje se čak ne zna ni šta bi im bilo zaduženje, ali su tu, što potvrđuje da su ovo isključivo stranačka postavljenja bez logike stručnosti. Skupštinske klupe u kojima inače sede predstavnici Vlade kada dolaze u Parlament imaju predviđenih samo 20 sedećih mesta, tako da je za ovaj izbor Vlade bilo potrebno dodati još devet stolica da bi mandatar i svi budući ministri imali gde da sednu na ovoj sednici.
Kako koja Vlada Srbije u ovih 10 godina vlasti SNS dolazi tako je u njoj sve manje naprednjaka, a sve više ličnosti iz bivšeg režima. Sve je počelo sa Sinišom Malim, savetnikom iz nekadašnje, žute Agencije za privatizaciju koja je uništila brojna državna preduzeća, a sada se nastavlja sa Goranom Vesićem iz DS, Tanjom Miščević iz G17+ i Markom Blagojevićem iz podmlatka Građanskog saveza Srbije i Upravnog odbora Soroševog Fonda za otvoreno društvo. Iz Vlade je isterana Zorana Mihajlović kao agent stranog interesa, ali su očito ušli drugi. Fale samo Boris Tadić i Mlađan Dinkić i ova ljubav između bivšeg i sadašnjeg režima mogla bi biti potpuna. Pretpostavljam da je to ostavljeno za sledeću Vladu koju će činiti Vučić i Đilas, za šta se sada prave neophodne pripreme u javnom mnjenju, a otopljavanje odnosa između njih dvojice je prešlo u zagrljaj.
Ne samo da ste zadržali potpuno nekompetentne kadrove u resorima kulture, brige o selu i zaštite životne sredine sa kojima Maja Gojković, Milan Krkobabić i Irena Vujović nikada nisu imali veze već u novu Vladu uvodite i nove nestručne ljude jer nisam uspeo da otkrijem kakve veze Rade Basta ima sa privredom, Jelena Tanasković sa poljoprivredom ili Dubravka Đedović sa energetikom? Nikakve. Pa šta onda traže u ovim resorima? Srbija ima toliko vrhunskih stručnjaka u ovim oblastima koji su mogli doći na čelo ovih ministarstava da državom ne vladaju partijske šeme i kombinacije.
Čujemo od predsednika Izvršnog veća Ane Brnabić da je ovo „srpska vlada” i čudimo se koja to druga vlada može da bude u Srbiji: „hrvatska”, „američka”, LGBT vlada,…? Slažem se sa Milošem Vučevićem koji naglašava da Vlada Srbije treba „da vodi računa iznad i pre svega o interesima Srbije”, što je značajno priznanje iz vrha vladajuće stranke da to do sada nije bio slučaj. Pozvao bih novu Vladu i nove ministre policije i odbrane da nikada više niko u Srbiji ne dozvoli da američki ambasador odlučuje umesto Vlade, kao što je bio slučaj sa zabranom gej parade. Jer nikada više ne sme da se dozvoli da država odluči jedno, a američki ili bilo čiji drugi ambasador kaže drugo, i da bude po njegovom.
Kakva je to srpska vlada u kojoj sedi ministar Tomislav Žigmanov koji se zalaže za Vojvodinu u NATO ili dobija resor ljudskih i manjinskih prava a negira bunjevačku nacionalnu manjinu želeći da od Bunjevaca na silu napravi Hrvate? Ili ministar Edin Đerlek koji izjavljuje da će raditi najpre za Sandžak pa tek onda za Srbiju? Moramo da skrenemo pažnju novom ministru da je „sandžak” okupacioni termin koji ne važi od vremena oslobođenja Srbije od turskog ropstva, dok teritorijalna organizacija države Srbije prepoznaje samo Raški upravni okrug.
Ako je ovo „srpska vlada”, kako se samohvališete,
Da li ćete se javno obavezati da nema nikakvog sporazuma sa separatističkim vlastima u Prištini koji omogućava ulazak lažnoj državi Kosovo u UN i druge međunarodne organizacije?
Da li ćete prihvatiti Rezoluciju koju su zajedno predložila tri poslanička kluba (NADA, Zavetnici i Dveri-Patriotski blok) da nema uvođenja jednostranih sankcija niti jednoj međunarodnoj priznatoj državi pa ni Ruskoj Federaciji?
Da li ćete predložiti Narodnoj skupštini da posle 77 godina u ovom Domu konačno bude doneta Rezolucija o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH?
Da li će veronauka konačno postati obavezan predmet, a veroučitelji dobiti stalan posao?
Da li će ćirilica konačno dobiti položaj koji zaslužuje u našem društvu, a ne biti pismo drugog reda u odnosu na latinicu?
Da li će srpski zatvorenici koji su nakon haške tamnice zapali u još gore kazamate širom Evrope dobiti pomoć svoje države, a ne da niko u Srbiji ne zna da Radovan Karadžić u nekom britanskom Alkatrazu već danima štrajkuje glađu jer su mu prekinute sve veze sa porodicom i svetom uopšte, a da Ratko Mladić u Hagu nema pravo na lečenje?
Da li ćete umesto Soroševog Otvorenog Balkana pokrenuti srpske integracije i srpski mini-šengen sa Republikom Srpskom i Crnom Gorom, u cilju veće saradnje između najpre srpskog naroda na Balkanu, a onda i sa svim drugim narodima?
Da li ćete prekinuti pogubne evropske integracije koje traju 22 godine a da se nismo pomerili sa mesta već nam samo ispostavljaju nove i nove uslove na tome uzaludnom putu?
Jer, ako ništa od ovoga ne uradite – ovo nije srpska Vlada već kolonijalna uprava i istureno odeljenje Centralnog komiteta u Briselu, a nama je dosta briselskih i NATO komesara koji nas ucenjuju i ponižavaju.
Ključno pitanje za novu Vladu biće da li može da odgovori na socijalno-ekonomske izazove.
Da li će i dalje 93, 5% subvencija biti poklanjano stranim firmama kao u prethodnih 15 godina? Da li ste svesni da domaća mala i srednja preduzeća čine 99% ukupne privrede, zapošljavaju 65% svih zaposlenih u Srbiji i ostvaruju 57% BDP-a, ali samo 3% izvoza u kontinuitetu? Šta oni dobijaju od svoje države, kad – primera radi – oslobađate od poreza na dobit za ulaganje u osnovna sredstva za rad samo one privredne subjekte koji imaju preko 100 zaposlenih, što opet odgovara najviše stranim kompanijama? Da li će i dalje 87, 3% bankarskog tržišta biti u stranom vlasništvu? Da li će i dalje kurs dinara da odgovara uvozničkom lobiju koji uvozi sve što mi ovde možemo da proizvodimo i ubija domaću proizvodnju nelojalnom konkurencijom? Da li znate da nekoliko stranih firmi čini 85% srpskog izvoza i da sav profit odlazi u inostranstvo? Da li će i dalje korupcija u javnim nabavkama, gde u 75 od 100 najvećih tendera ima samo jedan ponuđač, da pojede narodne pare koje smo mogli da uložimo u bolje zdravstvo, prosvetu, sport, socijalnu politiku, ekologiju…? Niko normalan nije protiv novog puta ili bolnice, ali se postavlja pitanje zašto su svi ti veliki infrastrukturni radovi nekoliko puta više plaćeni nego što su realne cene tih novih kilometara ili kvadrata bilo gde u okruženju. I kome idu ove pokradene narodne pare koje su mogle biti iskorišćene u prave svrhe?
Nova Vlada Srbije treba da brine samo dve brige: od domaćem proizvođaču i o domaćem potrošaču: kako da pomogne sve što je domaći ekonomski interes i kako da zaštiti porodičnog čoveka u vremenu krize. Nisu kod nas problem samo visoke cene već i male plate. Primarni proizvođač, ali i prerađivač i trgovac treba da zarade svoje, kao što i potrošač treba da ima od čega da kupi osnovne životne namirnice koje su poskupele za preko 50% dok je zvanična inflacija 14%. To je ista ona laž kao da je prosečna zarada u Srbiji 640 evra, a nije već je 470 evra koliko iznosi medijalna zarada koju prima većina građana Srbije i koja ne pokriva troškove prosečne potrošačke korpe. Jer prosečan građanin Srbije nema platu Jorgovanke Tabaković, Dušana Bajatovića ili Danice Drašković, a minimalna zarada je za 11.000 manja od minimalne potrošačke korpe, dok ni dve minimalne zarade nisu dovoljne za prosečnu potrošačku korpu. Čak je i Ana Brnabić nedavno javno izjavila da bi sa 40.000 mogla da izdrži tek nekoliko dana.
Dakle, budžet je dodatno napunjen zbog ogromnih poskupljenja, ali šta se od toga vratilo domaćem preduzetniku i potrošaču? Naša prosečna porodica sa malim primanjima ne može da preživi ovu skupoću, ne može više da kupi lekove, meso i ogrev po ovim cenama (da li je više skočila cena drva, uglja ili peleta), ili da izdrži ovaj rast cena zakupa nekretnina ili mesečne rate za kredit. Zašto nema grejanja u stanovima makar ujutru ili uveče kada su temperature niske? Štedite na broju ministara i vašim stranačkim zapošljavanjima i koruptivnim radnjama, a ne na građanima.
Tehnička Vlada priča o svemu sem o ogromnim poskupljenjima i inflaciji, koja nije vezana samo za ukrajinsku krizu već je i posledica loše ekonomske politike dosadašnje vlasti. Kako živi običan građanin koji vidi nestašicu mleka, uvoz mleka iz Poljske jer je uništen stočni fond, naše mleko koje je jeftinije u okruženju nego kod nas, porodicu koja se dvoumi da li da kupi mleko ili jogurt jer ne može oboje… Krompir je duplo skuplji nego pre godinu dana. Prosečna porodica sada može da priušti za trećinu manje mesa na stolu nego pre godinu dana. Za iste pare za koje ste prošle godine kupovali 10 jaja, sada možete da kupite 7. Pun rezervoar u autu je ranije koštao 8 hiljada dinara, sad je preko 10 hiljada. Običan čovek sada kupi jednu kesu namirnica u supermarketu za iste pare za koje je ranije kupovao tri pune kese.
Ovo je „cenovna kriza” koju ne priznajete i ne rešavate, i ne možete rešiti dosadašnjom ekonomskom politikom. Pozivam sve da napravimo Novi ekonomski dogovor i da donesemo paket hitnih mera podrške domaćoj privredi i poljoprivredi, kao i siromašnim porodicama pred zimu. Obećali ste stabilnost, ali je više nema. Ključne ekonomske resore u novoj Vladi dajete nestručnim ljudima. Prestanite da brinete za strane ekonomske interese i posvetite se domaćim.
Naše ključno pitanje glasi: Kada će na red doći domaći preduzetnici i poljoprivrednici da budu pomognuti, ili ova Vlada radi samo za strane banke, strane kompanije i uvoznički lobija? Ne zaboravite da strane investicije nikada i nigde nisu donele ekonomski razvoj već uglavnom eksploataciju jeftine radne snage, korišćenje jeftinih energenata i iznošenje ekstraprofita napolje.
Od vas tražim da se kao što ste se do sada klanjali svakom stranom investitoru koji dođe u Srbiju sada posvetite domaćem privredniku i uradite za njega sve ono što ste do sada radili samo za stranca: poreske olakšice, besplatno opremanje komunalne infrastrukture, besplatno gradsko građevinsko zemljište, subvencije sa više desetina hiljada evra po novootvorenom radnom mestu… Isto mora da se odnosi i na one koji žele da ostanu ili se vrate na selo i bave poljoprivredom. Uvek kada kritikujemo vlast dajemo i konkretna rešenja šta bismo mi uradili da smo na čelu Vlade Srbije:
Vratili bismo penzionerima sve što su opljačkani za one četiri godine smanjenja penzija.
Ukinuli bismo onu sramnu odredbu o trajnom umanjenju penzije za one koji su napunili 40 godina radnog staža, ali nisu postigli starosnu granicu za odlazak u penziju. Zašto i kako je moguće da je neko sa 40 godina radnog staža kažnjen i zašto mu ne bude isplaćivana puna penzija kad napuni 65 godina?
Nikada više ne bismo dozvoli da svi građani ili sve firme dobijaju istu pomoć od države već oni koji su ugroženiji moraju dobiti više, a oni koji su bogati ne moraju dobiti ništa. Tako da kada povećamo plate i penzije nećemo ih povećavati svima isto, već će veću povišicu dobiti oni sa nižim primanjima jer je jedino to pravedno i ispravno.
Minimalna penzija mora biti veća, a svi naši najstariji sugrađani koji nemaju nikakva primanja, a njih je preko 100.000 moraju imati minimalnu penziju.
Srbija više neće biti raj samo za bogate koji ovde plaćaju skandalozno male poreze dok banke i javni izvršitelji gule kožu s leđa sirotinje i prezaduženih porodica. Povećaćemo poreze na bogatstvo i luksuz, a smanjiti poreze na zarade i imovinu za svakoga ko stupi u brak i dobije dete.
Kao što smo obećali, nedelja će biti neradni dan i u privatnom sektoru kako bi svi, a posebno žene zaposlene u trgovini, mogli nedelju da provedu u krugu svoje porodice.
Siromašnim građanima ćemo podeliti vaučere za kupovinu domaćih poljoprivrendih i industrijskih proizvoda, čime ćemo podržati domaću proizvodnju i zameniti uvoz. Nećemo, kao ova vlast, sprečavati već ćemo podsticati kampanju „Kupujmo domaće”, jer sve ono što kupimo od našeg proizvođača, prerađivača ili trgovca ostaje u Srbiji i jača našu ekonomsku i potrošačku snagu.
U nastupajućoj ekonomskoj i energetskoj krizi odvojili bismo u budžetu deo za socijalni dodatak za energente i povećane troškove života za socijalno najugroženije kategorije stanovništva.
Vlada Srbije na čijem čelu bi bio Srpski pokret Dveri istakla bi sledeće prioritete:
Mir, vojna i politička neutralnost, izbegavanje da nas NATO uvuče u rat protiv Rusije;
Ekonomski, socijalni i ekološki patriotizam, kojim se sve što je domaći ekonomski interes stavlja u prvi plan;
Energetska i prehrambena bezbednost i stavljanje svih državnih resursa u funkciju podrške onima koji su ugroženi u vreme krize.
Boško Obradović